MURIDov Blog

image001Učenje životu u zajednici trebalo bi biti neizostavni dio odgoja, a to podrazumijeva vrlo rano uključivanje u zajedničke aktivnosti. Sudjelovanjem u kućanskim poslovima kod djece, jača osjećaj odgovornosti i samopoštovanja, djeca uče nove vještine i postaju produktivni dio obitelji. Redoviti poslovi uspostavljaju korisne navike i dobar stav o radu. Djeca kojoj su kućanski poslovi dio odrastanja puno lakše će se osamostaliti i odrasti u odgovorne i zrele osobe.





Godišnji odmor važan je i za roditelje i dijete. Opustite se, odmorite i napunite nove baterije. Budite spontani, kreativni, otiđite u prirodu, spavajte duže, zajedno sa djetetom pripremajte ručak, odvedite se u „nepoznato“, probudite „dijete u sebi“. Djetinjstvo je jedino razdoblje kada je dozvoljeno biti potpuno svoj.

Tijekom godine svaki dan nam izgleda isto: ujutro odvodimo djecu u vrtić, odlazimo na posao, kupimo djecu iz vrtića, odlazimo na vježbe, na terapije, zatim slijedi kasni ručak, poslijepodnevni odlazak u park, večera, spavanje i jedva čekamo vikend da pobjegnemo od svakodnevne rutine. Tako iz tjedna u tjedan i onda brojimo dane do godišnjeg odmora. „Jedva čekam godišnji!“ vrlo su česte riječi nas odrasih, no jeste li se zapitali trebaju li i djeca godišnji odmor? Mnogi se pitaju zašto i od čega da se djeca odmore?!

Kao što odrasli svaki dan odlaze na posao, tako je dječji posao ići u vrtić, na vježbe i terapije. Većina misli: “Od čega da se odmore, pa oni se samo cijeli dan igraju. Blago njima.“ Istina je, djeca se igraju. Ipak, igra je dječji posao, djeca uče kroz igru. Ujutro se budi, iako bi rado spavalo ili pogledalo koji crtić, ali mora se na vrijeme krenuti u vrtić da bi roditelji na vrijeme stigli na posao. Dolaze u vrtić i tamo kreće svakodnevna rutina, njihov posao. Doručak, igra, užina, odlazak na dvorište, ručak, spavanje, igra i čekanje roditelja, zatim odlazak na vježbe gdje se od njih zahtjeva pažnja, koncentracija i poštivanje pravila, izvršavanje različitih zadataka. Svi trebamo i imamo pravo na godišnji odmor pa tako i roditelji, djeca, odgojitelji u vrtiću i terapeuti.

„Ništa nije dragocjenije u životu i za život od lijepog sjećanja na djetinjstvo.”

                                                                                                    Dostojevski

 

godisnji 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

godisnji 2godisnji 3godisnji 4

godisni 5godisnji 7

MURID tim

 

1. Kako izaći na kraj s teškoćama u ponašanju djetetaZa svako POŽELJNO PONAŠANJE ne štedite pohvale, nagrade i podršku riječima i govorom tijela. Pokažite svom djetetu da je NAJVAŽNIJE upravo u tom trenutku !!!
2. Na neprimjereno ponašanje NE REAGIRAJTE, ignorirajte ga, izbjegavajte blizak tjelesni kontakt s djetetom, udaljite se iz vidokruga djeteta ...
3. „PREUSMJERAVAJTE“ dijete iz nepoželjnog ponašanja nudeći mu zamjenu, nešto vrlo motivirajuće za dijete a prihvatljivo za vas („Hajde da skačemo!“ umjesto besciljnog lutanja prostorom)
4. REAGIRAJTE NA PRVE ZNAKOVE NEPRILAGOĐENOG PONAŠANJA: preduhitrite ispadaj nuđenjem poželjnog ponašanja (prigrlite ga, pomazite, prije nego vas ogrebe)
5. PROMIJENITE PROSTOR (šireći ga ili ograničavajući) ili pak preuredite okolinu (zvukom, slikom, materijalima) prateći reakcije djeteta
6. PONUDITE NOVU AKTIVNOST (novi redoslijed, pravila) prateći promjene interesa („Ne želiš crtati, idemo onda pjevati“)
7. Kad god je to moguće, IZBJEGAVAJTE SVE ŠTO IZAZIVA OTPOR ILI BIJES (pretjerano senzorno izlaganje, naglo odvajanje od osobe koja pruža sigurnost, iznenadne promjene okruženja, situacije lošeg zdravstvenog stanja, neprimjereno kažnjavanje, doživljaj zapostavljenosti, neprimjereni zahtjevi u odnosu na mogućnosti djeteta)
8. OSVIJESTITE OSJEĆAJE I POTREBE („Sada si ljut jer ne možeš kako želiš.“; „Teško ti je...“; „Pokušajmo zajedno.“). Ako su ljutnja i bijes izuzetno jaki, dozvolite mu da ih „istrese“ na dozvoljenom mjestu („Možeš da vrištiš i skačeš u svojoj sobi.“ ili „Udaraj po jastucima!)
9. Direktnim zahtjevom „NE“, pri čemu ne vičete na dijete, već vrlo kratko i odrešito, jasnim tjelesnim stavom, dodirom, kontrolom pokreta i kontaktom, PREKINETE PONAŠANJE OPASNO za dijete i okolinu. Jasno definirajte nekoliko osnovnih zabrana i budite dosljedni u njima.
10. Izbjegavajte fizičko kažnjavanje. Koliko god „nježno“ bilo ono je bolno i za dijete i za onog koji kažnjava. Gledajući dugoročno, ono je neefikasno jer NE UČITE DIJETE KAKO SE NE TREBA PONAŠATI, svojim primjerom i ponašanjem POKAŽITE KAKO SE TREBA PONAŠATI a da se ne upotrebljava fizičko kažnjavanje. Tako kod djeteta izazivate strah koji rezultira zamjenom problemskog ponašanja nekim drugim nepoželjnim ponašanjem.
11. Kada niste u stanju da izađete na kraj sa određenim ponašanjem OBRATITE SE STRUČNJAKU, napravite funkcionalnu analizu ponašanja i spremno slušajte upute i izvedbu plana promjene ponašanja!!!
MURID TIM

Razvojna piramida razvoja komunikacije jezika i govoraDijete se rađa kao prosocijalno biće i od samog je početka u velikoj mjeri usmjereno socijalnim signalima. Već novorođenče radije sluša govor negoli druge zvukove (Vouloumanos i Werker, 2007), te preferira promatranje lica u odnosu na druge vidne podraţaje (Johnson i sur., 1991).
Zapravo, djeca su od rođenja posebno usmjerena na druge ljude, uţivaju u interakciji s njima, njihovom dodiru, mirisu, licu i glasu. Neurobiološka usmjerenost socijalnom svijetu je temelj, biološka osnova razvoja komunikacije i socijalnog učenja.

 

 

 

 

 

 

ARTIKULACIJSKE TEŠKOĆE/POREMEĆAJ IZGOVORA

Artikulacijske teškoćeO poremećaju izgovora možemo govoriti kada su prisutna odstupanja u govoru, kada dijete ne može pravilno izgovoriti neke glasove, međusobno ih zamjenjuje ili sasvim izostavlja, dok mu je rječnik dovoljno bogat,  a i sam govor je gramatički pravilan. Nepravilni izgovor glasova promatramo u okvirima različitih poremećaja govora s različitim uzrocima. Statistika pokazuje da 25-30% predškolaca  (od 5. do 6. godine) i 17-20% učenika 1. i 2. razreda osnovne škole imaju blaža odstupanja u govoru.

Najučestaliji artikulacijski poremećaji su:

  •  sigmatizam – poremećaj glasova c,z,s,š,ž,č,ć,đ i dž (ne moraju biti poremećeni svi već  samo neki glasovi iz skupine)
    •    rotacizam – poremećaj glasa r
    •    lambdacizam – poremećaj glasova l i lj
    •    kapacizam i gamacizam – poremećaj glasova k i g
    •    tetacizam i deltacizam – poremećaj glasova t i d
    •    tetizam – poremećaj kada se glasovi s,c,š,č,ć i k zamjenjuju glasom t; z,ž,dž,đ i g zamjenjuju glasom d
    •    etacizam – poremećaj glasa e (to je jedini vokal koji može biti zahvaćen dislalijama)

Najčešći uzroci poremećaja artikulacije (izgovora) su:

  • odstupanja u građi ili funkciji organa za artikulaciju (nepravilan zagriz, preveliki razmak između gornjih i donjih zubića, prekratka podjezična vezica ili frenulum, preveliki ili premali jezik, nepravilnosti zubiju, visoko nepce, rascjepi nepca
  • opća nespretnost govornih organa uzrokovana neurološkim smetnjama
  • oštećenje ili gubitak sluha
  • intelektualno zaostajanje
  • loš fonematski sluh (nerazlikovanje između glasova u riječi)
  • loš govorni uzor (tepanje - daje djetetu pogrešan govorni uzor te usporava razvijanje ispravnog izgovora), nepravilan izgovor glasova jednog od članova uže obitelji
  • pretjerana očekivanja i zahtjevi roditelja za pravilan izgovor
  • emocionalni sukobi: najčešće se javljaju u obliku vraćanja djetetovog govora na neku mlađu izgovornu fazu (vraćanje infantilnom govoru), a uzroci mogu biti razni: rođenje novog djeteta, razvod roditelja, sukobi u obitelji ili smrt bliske osobe.

carape th21.03. svake godine obilježava se Svjetski dan sindroma Down. Zašto 21.03.? Ovaj datum simbolički predstavlja 3 kopije kromosoma 21 koji je jedinstven za osobe s Down sindromom. Down sindrom jedan je od najučestalijih genetskih poremećaja, a procjenjuje se da u Hrvatskoj danas živi oko 1600 osoba rođenih s ovim sindromom. Javlja se u svim rasnim skupinama i može se pojaviti u bilo kojoj obitelji bez obzira na ekonomsku situaciju, način života i zdravstveno stanje roditelja.

Život osoba s Down sindromom u zadnjih se 20 godina znatno poboljšao. Napredak u medicinskoj skrbi, obrazovanju i socijalnom prihvaćanju stvorili su osobama s Down sindromom mogućnosti za napredak, učenje i aktivno uključivanje u zajednicu. Rana intervencija ima izuzetno važnu ulogu u razvoju djeteta sa sindromom Down. Poticanje motoričkog, kognitivnog, mentalnog, spoznajnog i socio-emocionalnog razvoja u periodu kada se razvija najveći broj sinapsi u mozgu uvelike unaprijeđuje kvalitetu života i djeteta sa sindromom Down, ali i cijele njegove obitelji. Mnoga su djeca sa sindromom Down danas integrirana u redovne škole, postižu značajno bolje akademske uspjehe nego prije, dok se mnogi odrasli zapošljavaju, žive samostalno i osnuju vlastite obitelji. No, čak i u ovo moderno i osvješteno doba, uz ovu se populaciju vežu brojni stereotipi i predrasude koji im onemogućuju potpunu integraciju u „naše“ društvo. Uzrok ovakvim informacijama često je loša informiranost i needuciranost javnosti o mogućnostima i sposobnostima osoba sa sindromom Down. Pa, što sve osobe s Down sindromom mogu? Za početak, mogu upariti čarape! Mogu naučiti čitati, pisati i računati, mogu se školovati, zapošljavati, osnovati vlastite obitelji, imati prijatelje, hobije i ispunjen život. Mogu glasati na izborima. Mogu se baviti sportom, likovnom umjetnošću, glazbom, politikom i humanitarnim radom. Ovi su ljudi sa sindromom Down to dokazali vlastitim primjerom!

angelaAngela Bachillier postala je prva članica gradskog vijeća jednog Španjolskog grada, a tri je godine radila kao administrativna pomoćnica centra za socijalnu skrb i obitelj.

 

 

 

 

 

Preduvjet jezika i govora je komunikacija. Što je komunikacija? Komunikacija je proces prenošenja poruke, a razvija se od rođenja. Tek nakon što je dijete usvojilo osnove komunikacije, odnosno nakon što je shvatilo kako može utjecati na ponašanje druge osobe, stvoreni su preduvjeti za razvoj jezičnih i govornih vještina.

U prvoj godini života male bebe s okolinom najčešće komuniciraju nenamjerno: mršte se, plaču u trenutku nelagode, guguču, smiju se, a odrasli pokušavaju na temelju njihovog ponašanja i emocionalnih znakova tumačiti te znakove. Što su bolji u tumačenju znakova, komunikacija je uspješnija. U razdoblju između 9 mjeseci i godine dana bebe počinju shvaćati da mogu utjecati na ponašanje okoline i tad počinje namjerna komunikacija, a da još uvijek nije progovorena nijedna riječ. Komuniciraju za različit broj svrha- nešto zahtijevaju, mole, odbijaju, traže pažnju, a pritom komuniciraju različitim neverbalnim sredstvima- pogledom, pokazivanjem, izrazom lica, gestama, različitim vokalizacijama. Pojavom riječi, odnosno govora, broj neverbalnih sredstava se smanjuje i otprilike oko druge godine života dijete najčešće komunicira isključivo govorom, iako to naravno ne znači da neverbalna sredstva komunikacije nestaju.

Kada roditelji mogu biti zabrinuti zbog komunikacije? Prvo, ukoliko se dijete ne odaziva na vlastito ime. Naime, djeca već u dobi od 5 mjeseci mogu izdvojiti svoje ime od ostalih riječi u govoru. Znak za zabrinutost može biti i ukoliko dijete ne ostvaruje kontakt očima, odnosno ne komunicira pogledom. Ako dijete pokazuje teškoće sa združenom pažnjom (pojava da dijete dijeli svoju pažnju, slijedi pažnju drugoga i usmjerava tuđu pažnju) krajem prve godine života, roditeljima također može biti alarm. Roditelji se mogu zapitati i koristi li dijete gestu pokazivanja željenog predmeta prstićem– dovede li ih do željenog predmeta i prstićem pokazuje što želi (javlja se između 9 i 12 mjeseci)? Imaju li dojam da njihovo dijete ne razumije govor? Brblja li dijete„besmisleno“, ponavlja li naučene fraze ( od bliske osobe, iz reklama, crtića) bez namjere da komunicira s drugom osobom? Sve su to znakovi kod kojih bi trebalo potražiti pomoć stručnjaka. 

Kako roditelj može poticati razvoj komunikacije? Ovdje treba naglasiti ulogu svakodnevnih rutina i rituala koji su od neizmjerne važnosti u poticanju rane komunikacije- kroz rutine se javlja osjećaj uzajamnosti i roditelj najviše odgovara na potrebe djeteta tijekom ovih rituala. Morao bi uzvraćati djetetu- gugutati s njim, ponavljati za njim, biti izražajan u svojoj facijalnoj ekspresiji. Važno je da pokazuje i usmjerava djetetovu pažnju na druge ljude, igračke, životinje, predmete, da prati djetetov pogled i pokazivanje prstićem te da pritom imenuje ono što dijete pokazuje. Roditelj mora biti dobar model:svojom usmjerenošću uči dijete da bude usmjereno na njega, što je jedan od preduvjeta uspješne komunikacije. 

Dakle, nakon što je dijete usvojilo primjerene komunikacijske obrasce, stvoreni su preduvjeti za daljnji razvoj jezika i govora. Bez komunikacije nema ni primjerenih govorno- jezičnih vještina.

Anamarija Varga, mag.logoped.

murid logo contact“Daj razmisli svojom glavom!” - koliko li smo to puta čuli u životu... Najčešće je to bila rečenica naših roditelja, baka i djedova ili drugih ljudi koji su bili dio našeg odrastanja. Ako smo bili te sreće, možda nam je ovu rečenicu uputio i naš učitelj, profesor, trener, instruktor... Kratka, ali jaka; naredba koja nas je nagnala da se okrenemo sebi i aktivno razmislimo iz svoje perspektive. Ne egocentrično, ne narcisoidno, već iz vlastite kože - individue, ali one koja koegzistira, a ne samo egzistira. Često se povodimo za tuđim primjerom. Društvena smo bića i normalno je, ponekad i poželjno, da prihvatimo tuđi obrazac ponašanja koji se može pretvoriti u obrazac ponašanja cijele grupe.

Samopouzdanje je jedan od ključnih elemenata uspješnosti u životu. Često će nam postojanje zdravog oblika samopouzdanja biti odlučujući faktor za neku životnu pobjedu, bila ona profesionalna ili osobna. Naravno, nedostatak samopouzdanja nikako ne znači da će dijete, kad odraste, biti neuspješno ili nesretno. No, kroz razvijanje pozitivnog stava o samima sebi i izgradnje zdravog samopouzdanja, dijete će odrasti u hrabrog čovjeka koji se neće bojati uhvatiti u koštac s, njemu/njoj, najtežim zadacima.

Kroz samopouzdanje se stvara hrabrost, kroz samopouzdanje se gradi kvaliteta vlastitog života.

Samopouzdana djeca rado se uključuju u različite oblike aktivnosti, vole nove izazove i pristupaju im hrabro. Samopouzdana djeca često su vođe neke grupe, no to ne mora biti pravilo. Ako je dijete samopouzdano u sebe i svoj rad, vjerojatno će imati dobre argumente za ono što radi, što automatski povećava uspješnost njegovog/njenog pothvata.

Samopouzdanje se gradi od najranije dobi, kroz igru, kroz svakodnevne aktivnosti i situacije u kojima se dijete nađe. U obiteljskoj atmosferi, vrtiću, školi, kroz različite hobije, u igri s drugom djecom.

Razvijanje pozitivnog samopouzdanja provlači se, dakle, kroz sve aktivnosti pri čemu intenzivno moramo djetetu davati potvrdu za ono što radi. Ako dijete nešto dobro radi, pohvaliti; ako dijete nešto krivo učini, potrebno je samo preusmjeriti, tj. poticati dijete da ponovno pokuša. Nikako ne kritizirati! Često je dovoljan samo mali poticaj da dijete osjeti svoju unutarnju hrabrost i sposobnost, pa su riječi kao što su „Hajde, probaj još jednom, možeš ti to!“ od zaista krucijalne važnosti. Ponekad će biti potrebno više poticanja, pa je važno da ostanemo ustrajni u tome – čak i pomalo dosadni ponavljajući navedene riječi kao mantru. No, na taj način ne razvijamo samo samopouzdanje, već dijete učimo i upornosti koja je jedna od poželjnijih karakternih osobina u uspješnih ljudi.

Ako je dijete niske razine samopouzdanja da odbija aktivnosti i zadatke, tada iste prilagođavamo. Počinjemo s lakšim, manje zahtjevnim zadacima, na njima kreiramo pozitivnu atmosferu – javljaju se pozitivni osjećaji, osjećaji samozadovoljstva i samoispunjenja kad dijete uspješno izvrši zadatak. Kad kreiramo takav pozitivan stav prema zadacima, korak po korak možemo krenuti prema težima.  

Moguće aktivnosti za razvoj samopouzdanja – igre glume, „nastupi pred publikom“.

Na radionicama Glazbopisa potičemo razvoj samopouzdanja i kroz igre smišljanja i pričanja priča, pri čemu dijete priča priču ispred ostalih prijatelja, a za svaku priču biva nagrađen pljeskom i pohvalama; ali i kroz pjevanje „pred publikom“, odnosno pred drugim prijateljima u grupi, a svaki „nastup“ popraćen je također pljeskom i pohvalama.

 

IMG 20160525 154402aIMG_20160406_151843a.jpgIMG_20160525_153803a.jpg

Istinski znak inteligencije nije znanje, nego mašta.

Albert Einstein

 

Dječja mašta je nadaleko poznata stvar. Dobra stvar. Zapravo, odlična. Djeca su u stanju maštati najveće, najbolje, najzabavnije, najčudnije, najveselije, najkreativnije stvari. Nesputana realnošću odraslih, dječja mašta svog domaćina može odvesti u najdalje krajeve svemira, ali i u najdublje točke samoga sebe. Na taj način odmalena upoznajemo sebe. Maštanjem se potiče kreativnost. Maštanjem se uvježbava kreativnost. Kreativnost je mentalni proces koji podrazumijeva stvaranje novih ideja, novih koncepta, rješenja. Djeca koja maštaju i razvijaju svoju kreativnost mogu postati ljudi koji će mijenjati svijet. Problemi današnjice zahtjevaju kreativna rješenja i inovativnost koji nastaju kao proizvod „razmišljanja izvan okvira“. Kreativnost se može vidjeti u gotovo svakoj situaciji u kojoj se dijete nađe – ne samo u likovnim/umjetničkim iskazima djeteta, već i u drugim, svakodnevnim, aktivnostima: Ako dijete želi nešto dohvatiti s visoke police, na koji način će doći do toga? Hoće li koristiti neku podlogu na koju će stati, hoće li pozvati nekog da mu/joj dohvati, hoće li se penjati do tog, hoće li uzeti neki produžetak u ruku i time uhvatiti što želi? Hoće li čekati? Ili će sam/sama početi razmišljati kako doći do željene/potrebne stvari, smisliti strategiju te na kraju ispuniti zadani cilj. Kroz ovakav oblik kreativnosti istovremeno se razvija i strateško razmišljanje, a ispunjenje realnog cilja dovodi do samozadovoljstva. Osim spomenutih mogućih scenarija, oni koji ovdje nisu navedeni, a pojavit će se u nečijim mislima – to su najkreativniji postupci. Kreativnost je razmišljati drukčije, kreativnost je biti drugačiji. Stoga, ovu osobinu – biti drugačiji – treba njegovati i razvijati, jer ona može jednog dana biti razlika između uspjeha i neuspjeha, života i smrti, sretnog ili nezadovoljnog čovjeka. Na radionicama Glazbopisa njegujemo različitost, a kroz različite aktivnosti potičemo i „hranimo“ kreativnost. Aktiviramo maštu kada smišljamo priče; zamišljamo situacije, scenarije i likove dok čitamo/slušamo priče, kreativno razmišljamo dok smišljamo različite vježbe za tijelo te kreativnost iskazujemo koristeći i unaprijeđujući dječje sposobnosti pričanja, pjevanja, oslikavanja, crtanja, plesa, pa čak i izrade vlastitih igara!

image001 001image003 001

Potkategorije

Financijeri

Ministarstvo socijalne politike i mladih
Medimurska zupanija
Grad cakovec

Naš kontakt

Sjedište MURID-a
adresa:
J. Kozarca 1, Čakovec
telefon:

091/251-6044

OIB: 50023860456,
MB: 2747766,

DONACIJE
ŽIRO-RAČUN: 2360000-1102278063, ZaBa
IBAN: HR9423600001102278063

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.